POZAIĆ V. (ur.), Strah. Naš životni pratilac,
1995 g. (str. 166).

Pojava i stanje straha i bojazni jedna je od najzbiljskijih kategorija ljudskog života uopće. U sredinama suvremeno snažno rastućeg standarda i socijalne zabrinutosti, strah ne opada nego poprima na proširenosti i snazi. Unatoč tolikim poveljama, pravima i osiguranjima, čovjek se osjeća nezbrinutim, zastrašenim.

Strah proživljavaju djeca, odrasli, starci, muževi i žene. Je li današnji čovjek na pojavu straha osjetljiviji negoli onaj prijašnjih vremena ili je strah u čovjekovim korijenima, povijesno i prostorno sveprisutna datost? Čovjek bez straha - je li još čovjek? Čovjek nadvladan zarobljen, opsjednut strahom - je li već prestao biti čovjek? Strah uvjetuje, umanjuje slobodu. Bez slobode čovjek nije čovjek, ne može biti dobar, svet.

Nasuprot doživljaju i iskustvu straha stoji povjerenje. Dok strah zasljepljuje, paralizira tjelesne i duševne moći, guši hrabrost, zamagljuje cilj, ubija idealizam, dotle povjerenje oživljuje, obnavlja čovjeka. Strah je, kao i povjerenje, višeslojna pojava u čovjekovu životu. Zato mu i ova knjiga pristupa pod raznim vidicima: filozofskim, psihologijskim, psihijatrijskim, biblijskim i teološkim. Autori žele osvijetliti stvarnost i značenje straha u našim životnim zbivanjima i pokazati put prema većoj slobodi duha, sigurnosti i hrabrosti u hodu putem života.